Dokazane koristi u radu s djecom s teškoćama u razvoju
1. Smanjuje frustraciju i gradi povjerenje
2. Daje djetetu mogućnost da izrazi svoje potrebe
3. Jača povezanost između djeteta i odrasle osobe
4. Potiče pozitivni emocionalni razvoj
5. Razvija djetetovo samopouzdanje
6. Služi kao alternativno ili augumentativno sredstvo komunikacije
Dokazane koristi u bolnici
1. Hospitalizirana djeca
Znakovi kao PITI, JESTI, JOŠ, GOTOVO, POMOĆ i sl. pomažu bolničkom osoblju prepoznati osnovne potrebe preverbalnog djeteta. Ti su znakovi korisni i za stariju djecu koja privremeno ne mogu govoriti nakon operacije ili tretmana.
2. Smanjuje suze i frustracije
Bebe se ne moraju oslanjati isključivo na pokaznu gestu, cendranje i plakanje kako bi se izrazile. Rezultat je mirna i puno pozitivnija atmosfera kako za bebe tako i za bolničko osoblje.
3. Smanjuje griženje i druga agresivna ponašanja
Frustracija, koju djeca osjećaju kada nisu u mogućnosti komunicirati, često se manifestira u obliku griženja, udaranja i drugog agresivnog ponašanja. Uporaba znakova smanjuje napetost, a time i negativno ponašanje.
4. Gradi povjerenje između beba i medicinskog osoblja
Uspješna komunikacija znači bolja povezanost. Kada se djeca osjećaju shvaćeno bit će i uvjerena kako će biti zbrinuta iako su odvojeni od roditelja. S tim povjerenjem dolaze i osjećaji zadovoljstva i sigurnosti. Na taj način je hospitalizacija manje traumatična.
5. Pomoć u dijagnostici
Olakšana je dijagnostika, jer beba pomoću znaka može locirati gdje osjeća bol.
6. Nošenje s boli
Beba može pokazati znakove BOLI, NE BOLI, LIJEK, SADA, POSLIJE te tako pomoći u donošenju odluke treba li sredstvo protiv bolova.
7. Priprema malih pacijenata za različite medicinske postupke
Čak i jednostavni postupci kao što je to npr. RTG snimanje, mogu izazvati otpor djeteta. Znakovi mogu pomoći u objašnjavanju sekvenci pregleda. Npr. korištenje znakova SJEDNI, USTANI, SNIMANJE, NE BOLI će smanjiti anksioznost.
8. Pacijenti s posebnim potrebama
Korištenje znakova omogućuje komunikaciju i s djecom s posebnim potrebama koja nemaju razvijen govor ili je govor nedovoljno razvijen i/ili nerazumljiv.